Категорија: Блог

  • Mart kao Ahilova peta

    Sve je to bio – Zoran Đinđić. A da je to upravo on – saznali smo tek pošto su ga ubili. Ubice su nam ga pokazale i, amputirajući ga iz nas, otvorile oči. Prekasno za nas, pogotovo za njega. Sugestivnost njegove pojave i odlučnost sa kojom je hodao svetom zarazio nas je tim više što…

  • Terijer-novinarstvo

    Odnedavno sam otkrio kako su povećane šanse za otkriće leka koji je delotvoran u mojim višegodišnjim, a do sada uzaludnim naporima da se ratosiljam “magije” i “neodoljive privlačnosti” televizijskog ekrana. Na taj sam lek, posve nehotice, nabasao upravo tamo gde sam mu se najmanje nadao – na samim “malim ekranima tv-prijemnika”. Svaka iole ozbiljna televizija,…

  • Stranačka kultura

      Ovdašnje stranačko lišavanje ideologije u kulturi nije posledica principijelnosti ili zgražavanja nad mogućnošću da se kultura kontaminira idelogijama, i time neizbežno reducira, već vešto oslobađanje manevarskog prostora za večite mimikrije i “prestrojavanja u hodu”. Imperativ stranačkih struktura jeste da steknu sposobnost prilagođavanja svakom izazovu i vremenu. Zbog toga se odreda ogrću plaštom kulture, kao…

  • Malograđanština koja nikad ne spava

    Negdašnje vrline tog Zupanovog romana ne leže samo u hrabrosti što je, kako se Zvonimir Majdak svojevremeno izrazio, ´izgubio posljednju dlaku na jeziku´ u obradi ´ispodpupčanih regiona´ – ´zajapurenim čistuncima i latentnim sladostrasnicima´ uprkos! I tu, kao i u većini svojih romana, Zupan elaborira večnu i nikad završenu borbu među ljudima, u ovom slučaju su…

  • Ružičasto na rasklapanje

      Sada joj se dobrovoljno predajem, makar to bilo samo na pola sata. Na taj način priznajem poraz, kao što se priznaje nemoć pred elementarnom nepogodom. Predajem se, dakle, uprkos okolnosti što mi je od početka jasno kako je reč o jeftinom skeču za naivne.    Već danima nastojim da, uprkos vrućini i obavezama, ne…

  • Antifašizam na rasklapanje

    "I ovde, u Srbiji, svako bi da maršira u svojoj antifašističkoj koloni i jednako osporava antifašizam “onih drugih”, izgarajuću u misaonom naporu da nas ubedi kako je taj tuđi antifašizam, u stvari, kamuflirani fašizam. Pri tom se čistota vlastitih antifašističkih nazora ne dovodi u pitanje, niti se dozvoljava da na njega padne bilo kakva senka."…

  • Monstruoznost na rasklapanje

    "Ne pomaže mi ni osećanje stida što sa takvim čovekom delim pripadnost rodu, naciji, mestu i vremenu. Znam, ne pomaže ni ovo neznatno optužujem, ne pristajem, ne pripadam. Sve je to jedva čujan zveket spram nesreće koja bruji oko mene, oko nas, i preti da me (nas) unizi i poništi do beslovesnog živinčeta." Pre nekoliko…

  • Spinovanje NIN-ovanja

    I OPET, posle ono malo svetla koje godišnje pada na ovu tričariju od književnosti, kojom se bavimo; iz ludila ili strasti, iz koristi ili častoljublja, kako ko i kako gde… I OPET, svejedno da li kao pasivni učesnik ili posmatrač, ostajem sa gorkim ukusom u ustima i osećanjem gađenja. I OPET se svetla gase, reflektori…

  • O takozvanom neorealizmu kod nas, sasvim subjektivno

    KOČIONI SISTEM SRPSKE PROZE Gospođa Kritika smatra da su neorealisti učinili nagli zaokret u srpskoj prozi. Naglim zaokretom, poznato je, uvek se rizikuje ušinuće, da piscu u kičmi nešto krcne i zaboli, pa čovek posle hoda iskrivljen kao integral. Zato srpska proza poodavno ne oskudeva „uzetim” piscima i njihovim delima. Za nagle zaokrete uvek je…

  • Knjigotvorci bez staža

    Možda je i ovo jedna od priča o ljubomori i oholosti, ali je radije vidim kao ilustraciju utiska jedne uvredljive pojave; uvredljive, pre svega, po neke od nas koji se i nakon dvadeset godina stidljivog bavljenja poslom što ga uz strepnju i oprez nazivamo književnim, nas koji se teško, sa nelagodom, i ne bez ironije…

  • Kentauri iz pandemonijuma naše književnosti

    Kod nas je nemoguće u čistom obliku naći kako kritičara, tako i urednika. Oni se, obično, kriju iza obe navedene maske. Kad se obratite nekom od njih kao kritičaru, on će se, uz izvinjenje, predstavljati kao urednik i obrnuto. Ako ste – jadni ne bili – doneli svoj rukopis književnom kritičaru na ekspertizu, on će…

  • Klimakterična književnost

    Najbolje godine u kojima izbijaju klice književne ambicije su rane šezdesete. Tada se u budućem piscu potpuno formira slika Književnosti Kao Takve. Uglavnom su to prosvetni radnici, mada ima znatan broj i onih koje smo od milja zvali društveno-političkim delatnicima, dakle, bivši direktori, partijski sekretari, opštinski kuriri, ali ne nedostaju ni oni koji su školu…